Tipovi tala

Na površini koju zauzimaju šume utvrđeni su slijedeći tipovi tala:

Crnica na vapnencu i dolomitu

Ovaj se tip tla razvija pretežno u planinskom području, na tvrdim i čistim vapnencima, dolomitima i na reljefu koji izrazito pogoduje eroziji. Nalazimo ga najčešće u planinskoj zoni iznad 900 m.n.v. pa do 1600 m naših vapnenačko-dolomitnih planina, no može se naći i na nižim terenima posebno na strmim padinama i liticama. Tlo je nekarbonatno i bogato humusom uslijed čega ima tamnosmeđu do crnu boju. Tla su obrasla crnim grabom, crnim jasenom, hrastom meduncem, bukovim šumama i bukovo-jelovim šumama.

Rendzina

Ovaj se tip tla razvija na rastresitom karbonatnom supstratu, na lesu i lesolikim sedimentima kao što su lapori, fliš i sl.

Od prirodnih vegetacija na tim se tlima javljaju šikare medunca, crnog graba, crnog jasena i bijelog graba, bukove šume, kserotermne hrastove šume te bukovo-jelove šume.

Ranker (humusno silikatno tlo)

U ekološkom smislu, iako pretežno šumska tla, rankeri pokazuju znatne varijacije: od plitkih, kiselih, bazama siromašnih distričnih rankera, koji nisu povoljni ni kao šumska tla, obrasla vrištinskom vegetacijom, raznim mahovinama s nešto smreke i bijelog bora na lošim staništima- do dubljih rankera, bogatijih hranjivima, obraslih planinskim travnjacima na kojima uspijevaju crni bor, a na sjevernim ekspozicijama i bukva.

Distrično smeđe tlo

Ovaj tip tla zauzima nešto veće površine u brdskim i planinskim područjima, na pješčenjacima, škriljcima, granitu, a u nižim predjelima prvenstveno je vezano za klasične tercijarne sedimente.

To su propusna tla, zadržavaju osrednje količine vode, a na tim tlima jela, bukva i smreka postižu optimalan razvitak.

Smeđe podzolasto tlo (brunipodzol)

Ovo se tlo javlja na kiselim, kremenom bogatim supstratima u planinama Gorskog kotara. Tlo se odlikuje pjeskovitom teksturom i spada u isključivo šumska tla. Obraslo je smrekom, običnim borom ili zajednicom jele s rebračom. To su najproduktivnija tla za jelu i smreku.

Smeđe tlo na vapnencu i dolomitu (kalkokambisol)

Tlo je rasprostranjeno u našim vapnenačko-dolomitnim planinama, na različitim nadmorskim visinama, od mora pa sve do preko 1700m.n.v. Prirodnu vegetaciju čine bjelogorične, mješovite te crnogorične i trevne zajednice, a vrlo malo zaravnjenih i nižih pozicija su obradive površine. Teksturno su to glinasto ilovasta do glinasta tla, propusna tla dobre prirodne drenaže.

To su pretežno šumska tla, u višim predjelima nalazimo bukove i jelove šume a u nižim predjelima hrastove šume.

Lesivirano (ilimerizirano) tlo

Na našem području nalazimo lesivirana tla na lesu i pleistocenskim ilovinama, na tercijarnim jezerskim sedimentima lakše teksture, na starijim koluvijalnim i aluvijalnim nanosima. To su zaravnjene i blaže valovite reljefne forme, kao i u dnu većih vrtača s pretežno iskrčenom mezofilnom listopadnom šumskom vegetacijom. U višim planinskim predjelima prirodna vegetacija su bukove ili mješovite šume, a rijetko crnogorične.

TOP